U ovosedmičnom članku Bontona možete da pročitate i ujedno provjerite svoje poznavanje osnova lijepog ponašanja. Napominjemo da je knjiga pisana sada već daleke ‘69.god., tako da imate u vidu neke izraze ili običaje, koji su tada bili uobičajeni. Pročitajte nešto više o ličnoj higijeni, ponašanju na ulici, u stanu, kinu itd.

Ne zamjerite na ponešto indiskretnom pitanju. Zapravo na jednom testu koji odmah na početku ove knjige treba da provjeri je li bilo prijeko potrebno da postanete njen vlasnik. A ako ste već postali, da li posjedujete osnovne sklonosti da usvojite sve ono što je na stotinjak stranica ovdje nabrojeno kao obilježje lijepog i pristojnog ponašanja.
U povjerenju: da li se dobro ispružite kad se ujutro probudite? Vaš odgovor je sigurno: da. Dalje: da li zijevate, onako od srca, kad ste se dobro ispružili? Ni ovdje nema sumnje da vaš odgovor glasi: da. Ali sada dolazi ponešto smiješno ali odlučno pitanje: kada ona¬ko, od srca, zijevnete, da li stavljate ruku pred usta? Bez obzira na to što ste sami samcati, u »dva oka« u svojoj sobi.
A zašto to uopće, kad sam sâm — postavit ćete vi sada ponešto začuđeno i ljutito protupitanje. Na to će vam majstori lijepog ponašanja, a da ne trepnu okom, odgovoriti da čovjek lijepa ponašanja ne umije uopće drukčije da se vlada kad zijeva — on mora automatski da stavi ruku pred usta, jer je on na to morao da se navikne... da mu to »prijeđe u krv«.

Besmislica, reći ćete, sitnica.
Lijepo ponašanje počinje od sitnica i nastavlja se sitnicama, dodat će a da ne trepnu okom majstori i teoreticari lijepa ponašanja, a o »sitnici« kao što je zijevanje razvit će odmah cijelu dizertaciju. Oni će egzaktno i pedantno objasniti zašto se ruka stavlja pred otvorena usta prilikom zijevanja. Zijevanje je znak umora ili dosade. Ali nije pristojno partneru u razgovoru staviti do znanja da njegova priča ne razbija vaš umor, nego ga pojačava, da vam je on i njegovo društvo dosadno. Ako vam se dogodi suprotno: ako vaš susjed počinje zijevati, vi se uvrijedite, ni vama nije ugodno, i zbog svega toga i sličnoga teorija veli da zijevanje u društvu treba zatomiti. Međutim netko može biti zaista vrlo umoran ili iscrpljen — na primjer za putovanja vlakom — i tada se zijevanje ni s najboljom voljom ne može potisnuti. U tom slučaju ne preostaje ništa drugo nego da se ruka diskretno stavi na usta. Ne samo zato da se zijevanje malo potisne nego i iz obzira prema ostalima. Otvorena usta nikako ne pružaju naročito estetsku sliku, čak ni ako su zubi čisti i u redu.
Ako još od tog seminara o zijevanju niste počeli zijevati, na brzinu ćemo dodati samo to da je opširno teoretiziranje o zijevanju bilo samo primjer kakvim sve obzirima nisu motivirane takozvane forme ophođenja, a bar tako opširna obrazloženja mogu se iznijeti za sve druge osnovne propise, koji ulaze u kodeks pristojnosti. A taj kodeks se ne odnosi samo na ponašanje i pristojnost već i na izgled ljudi, na izgled njihova odijela, haljine, na izgled stana — na sve kroz što čovjek dolazi u doticaj s drugim ljudima.

Riječ-dvije o čistoći
Već ponešto otrcana poslovica veli da je čistoća pola zdravlja. Tačnost te sentence potvrdit će medicina, a najosnovniji propisi kodeksa o lijepu vladanju postavljaju odlučan zahtjev za čistoćom. Sva nastojanja da se čovjek ponaša prema propisima bontona, svi dobro proučeni i provedeni propisi bit će uzaludni ako društvo u kojem izvodite svoju bontonsku ekshibiciju već pri prvom vašem koraku, na primjer, osjeti miris znoja. Ili, vidi da vam nokti nisu čisti, ili da ste uši »zaboravili« oprati. Zato najprije nekoliko osnovnih pravila o čistoći (koje vi sasvim sigurno i bez ovog podsjetnika znate), tek da usporedite i provjerite svoju svakodnevnu praksu s bontonskom teorijom:

Svakodnevno pranje od glave do pete, a prema
mogućnostima i što češće kupanje, samo po
sebi se razumije. Sapun pri tome ne treba stedjeti, naročito ako radite posao pri kojem se izuzetno prljate.

Za održavanje čistoće ruku nije dovoljno da ih perete jedanput ili dvaput dnevno, čak ako radite i “čist” posao. Na mnoge ljude se, nažalost, može primijeniti šala da nerado doručkuju med, jer im je nakon toga cijeli dan ruka ljepljiva. Ruka je dio tijela, koji dolazi najčešće u doticaj s drugima – desetak – dvadesetak rukovanja dnevno, već iz najosnovnijih higijenskih razloga traže često pranje ruku, da ne spomenemo doticanje novca, kvaka, javnih telefona i mnogih drugih drugih predmeta koji obiluju bacilima. Zbog toga pranje ruku bar prije svakog obroka treba da bade pravilo.

Četkice za nokte treba da budu sastavni dio pribora za njegu ruke. Jedino se četkicom može ukloniti prljavština ispod nokata, a pravovremeno rezanje pripada obaveznoj njezi ruku kao i pranje. Nokti ne smiju bid suviše dugi, ni suviše kratki, a u svakom slučaju moraju biti čisti i njegovani. Pribor za njegu nokata treba da je i preko dana pri ruci, kako bi se prljavština ispod nokata uvijek mogla odstraniti. Lakirani nokti mogu biti vrlo ukusni, ali lakiranje nije pravilo. Sasvim duge tamnocrvene lakirane nokte najbolje je prepustiti filmskim zvijezdama i drugim stvorenjima koja imaju jedini zadatak da »dobro izgledaju«. Zaposlena žena (a koja nije zaposlena na radnom mjestu ili u kućanstvu?) za vrijeme posla odreći će se laka koji pri radu, tipkanju ili kuhanju puca i otpada. A nokti s popucalim, izgrebenim ili nespretno nanijetim lakom ne ostavljaju baš najljepši utisak. Za kazalište, druge izlaske ili prilikom odlaska u goste žena će se zadovoljiti diskretnim, svijetlim lakom. Za žene je neobično važna pravilna njega ruku, kako ne bi ispucale i postale grube. Mnoga sredstva sprečavaju pucanje kože i treba ih obilno koristiti, jer gruba ženska ruka nije naročito estetski užitak.

Pranje zuba je također obavezan svakodnevni posao. Međutim, ako se to može reći za jutarnju njegu, često se propušta večernje pranje zuba, što je možda još važnije. Tu nije riječ samo o estetskim momentima (lijepi zubi, ugodan dah) već prvenstveno o higijenskim, i zato nije čudo što liječnici propisuju pranje zuba nakon svakog obroka. Osim sapuna osnovnom inventaru za redovito održavanje čistoće tijela pripadaju dobra i čvrsta četkica i dobra pasta ili voda za zube.

Svakodnevno brijanje trebalo bi za muškarca da bude navika, kao što je i svakodnevno umivanje. Danas, u doba nožića za brijanje i električnih brijaćih aparata, pojaviti se na ulici, na radnom mjestu ili u društvu neobrijan, znak je krajnje neurednosti. Ako poslije podne ili uvečer izlazite na koncert, u kazalište ili u društvo, za neurednu bradu nikako ne služi kao opravdanje da ste se ujutro brijali — treba da se brijete još jedanput ako ne izgledate besprijekorno. Vrlo blaga kolonjska voda ili preparat poslije brijanja dobro služe njezi kože, ali ako koristite i puder, prije izlaska iz kuće pomno ga odstranite.

Svakodnevna njega kose također se ne može likvidirati jutarnjim češljanjem. I žene i muškarci više puta tokom dana dolaze u situaciju da trebaju da urede frizuru, no dobro će činiti ako tu »kozmetiku glave« ne izvode u društvu, na radnom mjeslu, na ulici, u lokalu, nego u garderobi, predsoblju i drugim prostorijama. Žene će redovito prema potrebi odlaziti frizeru, ali to nikako ne smije značiti da njega frizure treba i može da bude uredna jedino onda kad izađe ispod »haube«. I rano ujutro i kasno uvečer, ni u vlastitoj kući, neće se kretati s raskuštranom glavom ili sa desetak »viklera« u kosi, jer to ni za »domaću upotrebu« nije prihvatljivo. Prije konačnog uređenja kose za prigodne i svečane izlaske, svaka žena treba da privremeno složi kosu tako da može poslužiti za kućnu primjenu, a isto tako se rani jutarnji nedostaci mogu prekriti nekom spretnom i ukusnom maramom za glavu. Pri izboru frizure (eventualno i boje kose) treba voditi računa o vlastitom licu, pojavi, namjeni frizure i izbjegavati »fantaziju« ako nije u pitanju službeni ili svečani izlazak. Svakodnevna frizura treba da bude jednostavna i praktična. Muškarci treba da povremeno misle na šišanje, prije nego im kosa zaraste i glava ne dobije boemski karakter. Kosu ne moramo ošišati »što se kraće može«, i »nisko« šišanje je dovoljno da se glava održi u redu.

Njega lica kod žene može mnogo pridonijeti da se istakne Ijepota ili prikriju nedostaci. Način i »intenzitet« u svemu je individualan, a i izbor preparata je pitanje na koje pravilno može odgovoriti jedino kozmetičar. Može se samo naglasiti jedno osnovno pravilo: raznim kozmetičkim pomagalima žena ne treba da crta lice, već da pocrtava. To vrijedi za upotrebu raznih ruževa, olovaka za obrve, trepavica i drugih pomagala za uljepšavanje. Pravilan i znalački izbor boja, umjerena upotreba i spretna kombinacija mogu zaista da služe uljepšavanju. U protivnom, najčešće se postiže suprotan efekt.

Riječ-dvije o urednosti
Ono što vrijedi za njegu tijela, vrijedi i za vaše odijelo. Čistoća i urednost su i ovdje zakon, a briga za održavanje svakodnevni zadatak. Razne mrlje, tragovi jela, prljavi ovratnici nikako nisu dobra preporuka vašoj ljubavi za red i čistoću. Ljudi s kojima dolazite u doticaj odnosit će se prema vama s rezervom. Samo neke sitnice ponekad znače vise no što se u prvi mah čini:

Odijela i haljine, kao i kapute, redovito četkajte. Ako, i unatoč pažnji da ih ne umrljate, ipak pronađete neku mrlju na njima, nastojte da je što prije odstranite. Izbjegavajte da hodate u zamrljanoj odjeći. Isto pravilo vrijedi i za zgužvane odjevne predmete, naročito hlače, dajte glačati čim šavovi izgube oštar brid i oblik.
Košulje mijenjajte čim primijetite da im ovratnik nije besprijekorno čist. Rok »trajanja« košulje ne može se odrediti. One u boji možete, naravno, nositi dulje, jer se teže prljaju, dok bijele bi košulje trebalo redo¬vito mijenjati svaki dan, jer su vrlo osjetljive na prljavštinu. A bijeli ovratnik i s najmanjom mrljom djeluje neuredno i neugodno. Zgužvani ovratnik također nije znak elegancije. Ako ovratnici nisu »štirkani«, nosite obavezno plastičan uložak koji će očuvati oblik ovratnika. Za kravatu vrijede ista pravila: treba da budu bez mrlja, nezgužvane.

Cipele svakog jutra redovito čistiti ili prebrisati, a isto ćete učiniti i tokom dana ako vam se isprljaju. Ako ih ne nosite, stavljajte ih na kalup da sačuvaju oblik. Čim primijetite da imaju izgažene pete, dajte ih popraviti.

Maramice su mnogo važniji i značajniji inventarski komad garderobe nego što se u prvi mah možda čini. Mali platneni rubac treba da vam bude od pomoći pri izvršavanju dva osnovna propisa lijepog ponašanja. Oni glase: ne pljuj i ne čačkaj nos. Poštivanje ovih pravila s pravom se očekuje već od djece, a odraslom čovjeku ne mogu se nikako oprostiti ili opravdati takvi propusti.
Zbog toga ni koraka bez maramice, nikakvih pokreta oko nosa bez maramice, ne kašlji i kiši bez maramice.

Maramice ne mijenjajte u nekim unaprijed predviđenim razmacima, jer se ne može predvidjeti kad će se uprljati. Mijenjajte ih čim su zgužvane ili prljave, u vrijeme prehlade ili gripe, ako je potrebno, i više puta dnevno.

U kući nemojte nositi odijelo koje nosite na poslu ili na ulici. Ono se gužva, mrlja i ne pruža udobnost koja je u kući potrebna. Zato je najbolje, čim dođete kuće da skinete odijelo i obučete hlače namijenjene za kuću i kućni kaput, bluzu ili vestu koju nosite samo u kući. Žene će kući također nositi samo kućnu haljinu. To ne znači da će cijelog dana hodati po kući u „šlafroku“. Već će za rad u kuhinji ili za poslijepodnevni boravak sašiti praktične, lagane i jednostavne haljine. Pregača treba da bude sastavni i najvažniji dio ženske garderobe u kući, naročito u prijepodnevnim satima. Cipele se također skidaju pri dolasku u stan, i zbog lične udobnosti, i zbog čuvanja čistoće. Udobne šlape ili papuče treba da budu jedina obuća u kući za sve ukućane.
Preporučuje se i mijenjanje košulje nakon dolaska u stan. Ako se u košulji liježe prilikom poslijepodnevnog odmora, ona se gužva i gubi svježinu. Odijelo koje ste skinuli stavite odmah na vješalicu, ako nemate prikladnog mjesta u stanu, stavit ćete u ormar.

A što se stana tiče – nastojte da bude i ostane uvijek u najvećem redu. Stvari nemojte ostaviti razbacane po kući, sklanjajte odmah sve što nije potrebno da vam bude pri ruci. Nemojte ostavljati ostatke ručka po stolu, ležaje nepospremljene, kako ne bi dolazili u neugodne situacije da se pri svakom zvonu trgnete i na brzinu stvarate »red« da bi mogli primiti posjetioca. Prije svakog odlaska iz stana pospremite sve stvari u sobama i kuhinji, ne ostavite ništa razbacano i učinite sve da vas pri povratku, možda i s gostima, uvijek očekuje red.

No da se načas ponovno vratimo zijevanju. Nakon male lekcije na početku poglavlja nadamo se da ćete odustati od javnog zijevanja, pa i intimnog, bez ruke pred ustima.
To će biti jedna od polaznih tačaka na vašem studijskom putovanju u svijet lijepog ponašanja. Da bi start uspio, upozoravamo vas odmah na početku knjige na još neke sitnice koje su tako sitne i same po sebi razumljive da je šteta kasnije govoriti o njima i gubiti vrijeme i prostor.

»Oprostite« ili »pardon« bit će riječ u stalnoj upotrebi ako nekog nehotice gurnete, ako nekom u tramvaju stanete na cipelu, ako nekog u garderobi udarite laktom itd. S tom riječju pristupit ćete policajcu na ulici da ga nešto upitate. Pri oslovljavanju nepoznatih ljudi ovo treba da bude uvodna riječ.

»Izvolite« bit će uzrečica ako nekome nešto dajete ili se nekome odazivate.

»Hvala« ili »molim« jesu odgovori u svim slučajevima kad vam se netko obraća s »oprostite« ili »izvolite«.

Na ulici, javnim mjestima, a najmanje, naravno, kod kuće, nećete pljuvati po podu...
Kucat ćete uvijek kad ulazite u ured, školski razred, hotelsku sobu i općenito svuda gdje niste kod kuće...
Ruke nikad nećete držati u džepovima za vri¬jeme razgovora, a ni prilikom šetnje ili u društvu...
Šešir ćete skinuti uvijek kad ulazite u zatvorenu prostoriju, bio to start, ured, javna ustanova ili ugostiteljska radnja. U željezničkim čekaonicama i prije ulaska u kinematograf ne morate skidati šešir.

Tuzla-x.com / Laura

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•