Potaknuti primjerima (ne)ponašanja iz svakodnevnog života odlučili smo za Vas uvesti novu rubriku "Bonton", koja će se sastojati iz više sedmičnih članaka. Uvod, kao i članci su izdvojeni iz Ilustriranog bontona, autora Branka Ivkovića, iz 1969. godine. Nadamo se da će  se čitaoci, koji pamte to vrijeme u kojem se cijenilo i poštovalo kulturno i učtivo ponašanje i ophođenje s drugim ljudima, rado prisjetiti svega toga, a oni malo mlađi naučiti nešto novo i stečeno znanje primijeniti u svakodnevnom životu i time doprinijeti boljem i  ljepšem ponašanju, ali i međuljudskim odnosima.

Pisma počinju oslovljavanjem, ručkovi supom, opere uvertirom, a knjige predgovorom. To je pravilo, red i običaj. Budući da je na naslovnoj stranici ove knjige označeno da je riječ o uputama o lijepom ponašanju, autor nije pri prvom koraku htio da prekrši nijedno pravilo pristojnosti, i tako je na prve stranice dospio ovaj predgovor. U njemu, kako je to red i običaj, treba da se nešto kaže o svrsi knjige, o materiji koju obrađuje, o namjeni i o drugim stvarima zanimljivim za sve one koji se s autorom upućuju na izlet u carstvo bontona — za mnoge još neotkriveno, za mnoge, možda zaboravljeno.

Dakle, polazak.

Vjerovatno se još dobro sjećate formule na kraju svoje školske svjedodžbe. »Vladanje« je bilo na zadnjem mjestu, nakon duge liste predmeta i ocjena. I dok su za vas trojke, četvorke ili petice bile najvažnije i najodlučnije u tom dokumentu uspjeha, u vašoj kući klauzula na posljednjem neuglednom mjestu nije bila manje vrijedna i manje zanimljiva. Očekivalo se uvijek i jedino »Vladanje: primjerno«, i ako je granica spuštena tek na »dobro«, roditeljske obrve su se već upitno i prijeteći skupile. O reakciji roditelja na još nižu gradaciju ne želimo pisati, jer se ovi reci nalaze na čelu knjige o lijepu ponašanju.
Kasnije se vrijednost vašeg ponašanja službeno nije ocjenjivala. Vaš odnos prema ljudima, vaša pristojnost ili nepristojnost u društvu, na javnim mjestima, kod kuće, možda je dalo povoda za zajedljive primjedbe, neugodne opomene, oštre riječi, šaputanje, što do vas vjerovatno nikad nije stiglo. Ali budite uvjereni i sasvim spokojni, vaša okolina, uža i šira, stvara sud o vama prema vašim postupcima iako vam ih ne stavlja do znanja u službenoj formi. Jedino o vama ovisi da se ta nevidljiva rubrika popuni sa »primjerno« a ne sa »loše«.
Tokom decenija i stoljeća iskristalizirala su se »pravila igre« u međusobnim odnosima ljudi, o stilu života u zajednici, i ona traže pridržavanje određenih formi (i normi) bez kojih bi zajednički život bio nelagodan i neugodan. I zato se s pravom očekuje od svakog pojedinca koji se kreće u toj zajednici u najrazličitijim prigodama da upozna ta »pravila igre«, da ih se u svim odnosima prema svojim partnerima (čitaj: ostalim ljudima) pridržava.
Ta pravila u međusobnim kontaktima ljudi nisu nov izum. Da je ova knjiga pisana prije godinu dana bilo bi navedeno da prvi tragovi pisanog kodeksa o lijepom ponašanju sežu negdje u Srednji vijek, do propisa o ceremonijalu i etiketi na dvorovima. Nedavno je ta početna granica daleko pomaknuta unaprijed. Pronađen je mnogo raniji dokument, i smatra se najstarijim pretečom ove naše knjige. Iskopan je u Kini, potječe iz vremena dinastije Han, ispisan je na drvenini pločicama i star je oko 2 000 godina. Nosi naslov „Knjiga rituala", a kitnjastim i mudrim stilom starokineskih filozofa u knjizi se daju ovakve i slične upute o lijepom ponašanju:

Ako neko u tvom društvu beskrajno mnogo govori, ne pokazuj dosadu, ali najavi prezir. Drugi put ga se okani s bilo kakvim izgovorom.

Kad neko umre, izrazi svoju bol. Ne pretjeruj u žaljenju, jer mrtvi ionako ne mogu razumjeti tvoje raspoloženje.

Čuvaj tuđu imovinu, kao svoju lijepu vazu. Vazu ne možeš krpati, već moraš nabaviti novu. Tako radi i s tuđim stvarima.

Kad jedeš, jedi tako da slijepci oko tebe ne znaju da jedeš. Ako želiš jesti bučno, pođi u planinu i ne vraćaj se među ljude.

Kada prolistate ovu knjigu i sami ćete ustanoviti da se u pogledu lijepog ponašanja u mnogim stvarima nije mnogo dalje stiglo od kineske mudrosti, ali isto tako ćete iskreno konstatirati da mnogi nisu dokučili ni kinesku mudrost. A njima je prvenstveno i namijenjena ova knjiga, da ne bi i dalje bili u tako velikom vjekovnom zaostatku.
Red i običaj da se nesto kaže i o samoj materiji knjige za koju se piše predgovor.

Pojam bontona, ili etikete, francuskog je porijekla, a obuhvaća »pravila lijepog ponašanja u društvu«. Tako bar definiraju leksikoni, ali ta definicija je ponešto siromašna. Mnogo je sretnija jedna šira definicija odštampana na početku jedne knjižice koja je objavljena u Londonu prije 125 godina, a nosi naslov »Hints on Etiquette«, što bi se moglo provesti kao »Upute za lijepo ponašanje«. Knjižica počinje riječima: „Etiketa je brklja kojom se ograđujete, kako bi se zaštitili od ispada koje zakon ne obuhvaća. To je štit protiv nasrtaja besramnih, grubijana i neotesanih.« Prema tome, lijepo ponašanje nije samo pitanje srkanja supe ili zijevanje bez zaklanjanja usta, već zaista regulator u svim onim situacijama gdje ljudi dolaze u neposredan dodir, u kontakte - poslovne i privatne. A s razvitkom tehnike, sve većom koncentracijom u gradovima i savladavanjem udaljenosti, ti su kontakti sve češći i sve tješnji. Nema zakonskih propisa ni u jednoj zemlji koji bi zabranjivali stavljanje noge na stol, hodanje naglavačke, spavanje na ormaru ili slične originalne ili individualističke pothvate. Reguliranje svih tih i hiljade sličnih većih ili manjih sitnica prepušteno je svakom pojedincu bez ikakve obaveze da ih se pridržava. Riječ je, dakle, nekoj vrsti samodisciplme, o dobrovoljnoj obavezi kojom će se uklopiti u društvo ljudi oko sebe, bez ikakve prisile ili sankcija. Pri tome ova knjiga nastoji da mu bude od pomoći u najosnovnjini stvarima lijepog ponašanja.

Knjiga je pisana jednostavno, razumljivo, obuhvaćeni su najosnovniji i najbitniji propisi o lijepom ponašanju. U nastojanju da se ona što više prilagodi našim prilikama, našim shvaćanjiina i našim ljudima, mnoge ekstravagantnosti, pretjerivanja i preživjeli pro¬pisi i običaji nisu zahvaćeni, jer iako su oni možda još i registrirani u nekim knjigama o bontonu u svijetu, najčešće su mrtvo slovo na papiru i danas ih nigdje suvremeni ljudi ne respektiraju. Zato ćete u ovoj knjizi naći prvenstveno sve ono što suvremeni čovjek treba da zna o suvremenom lijepom ponašanju, a ne i ono što je nekad bilo propisano kao službena etiketa na dvorovima i u feudalnim zamkovima. Mnogobrojne ilustracije treba da olakšaju jasnije shvaćanje pisane riječi.

Tuzla-x.com / Laura

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•