Da smo od onih koji se ne brinu za okoliš u kojem živimo, ove slike vjerovatno ne biste vidjeli niti biste pročitali ovih nekoliko rečenica koje smo napisali. Ono što smo vidjeli tokom kratke, ali inspirativne šetnje duž obale jezera Modrac ostaće nam vječiti misterij i zagonetka: Kako neko može doći na izlet/ u ribolov/ na roštiljanje u okoliš toliko zaprljan raznim otpatcima? Kako?

Ovo čuđenje proizilazi iz jednog prostog logičnog slijeda činjenica: čovjek je živo biće > živa bića su dio prirode > priroda je dio živih bića. Čovjek koji voli uživati (ići na izlete, roštiljanje, lov i ribolov) u prirodi on je i čuva. Čovjek koji čuva prirodu ne baca smeće,ne truje okolinu otpadom, ne ostavlja iza sebe deponiju... Tako mi razmišljamo i shvatamo čovjeka. A kako nazvati i shvatiti onoga koji ostavlja prizore sa fotografija?????  Da ne zalazimo dublje u dubiozu, jasno je šta želimo reći...valjda.

Dakle, šetamo se lagano uz zvuke ptičica i pokoje šuštanje uplašenog guštera i sa uskog puteljka okruženog šumom izlazimo na manju livadu sa divnim pogledom na jezero Modrac. Aparat odmah stupa u akciju i hvata se nekoliko kadrova, a onda: Ka-tas-tro-fa! Duž vijugave obale pluta neviđena količina praznih plastičnih boca, vreća i vrećica i nekakva odvratna, masna masa šućmuraste boje (op. au.  Nemoguće je pronaći adekvatniju boju) i u svemu tome četveročlana porodica spremna je da raspali roštilj i tako provede svoj 1. maj. Zar je stvarno toliko teško pokupiti smeće za sobom? Zar neko može doći tu s porodicom ili bez, roštiljati, pecati ili jednostavno uživati u prirodi i ostaviti za sobom hrpu smeća i tako svaki put iznova?

Izvinjavamo se zbog ovako nekonzicnog teksta, tj. hrpe nepovezanih misli, ali to je sve što smo mogli sročiti usljed šoka. Nadamo se da će Vam slike još bolje dočarati ovo što smo riječima pokušali objasniti.

Tuzla-x.com

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•