Kako poslijeratne godine prolaze, sve smo češće  svjedoci različitih anomalija u mnogim sferama naših života. Nekako se učestalije pitamo da li je hrana, koju kupujemo i plaćamo kao u evropskim zemljama, istog ili približnog kvaliteta, da li se na naše tržište plasiraju tehnički uređaji (automobili, audio i video oprema, bijela tehnika, informatička oprema itd.) proizvedeni namjenski za istočnoevropsko tržište ili se radi o uređajima istovjetnim kao za zapadnoevropsko tržište, te da li se i kako vrši kontrola kvaliteta, je li to regulisano zakonom itd.?

Zaista mnogo pitanja, a bojim se da će ih biti još više, a odgovora vrlo malo, skoro nikako, pogotovo od p(r)ozvanih institucija i pojedinaca.

Šta se podrazumijeva pod pojmom kvalitete električne energije?

Električna energija je kao rijeka i ide od izvora ka ušću. Proizvodi se u različitim elektranama (termo, hidro, nuklearne, vjetro, solarne itd.) i prenosi dalekovodima na najvišim naponskim nivoima (elektroprenos), nakon čega se transformiše na tzv. distributivne napone i predaje elektrodistribucijama, u kojima se transformiše na naponske nivoe za potrošače (industrijske i domaćinstva). U svakoj fazi (proizvodnja, prenos, distribucija i potrošnja) električna energija mora zadovoljiti zakonom propisane norme i standarde, kojima su definirana dozvoljena odstupanja ključnih parametara električne energije (napon, frekvencija , sadržaj i iznos pojedinih viših harmonika,  vršna snaga, provjesi itd.). Osim toga, podjednako je bitan i kontinuitet isporuke električne energije.

U zadnjih 10-15 godina svjedoci smo intenzivne “divlje“ gradnje različitih stambenih i poslovnih objekata, kako u urbanim, tako i u seoskim područjima. Svako novo domaćinstvo ili poslovni objekat se bez problema priključuju na postojeću elektroenergetsku infrastrukturu. Ukoliko distributivne kompanije ne prate razvoj naselja sa ugradnjom jačih trafostanica, potrošači postaju direktno ugroženi zbog nestabilnog, nekvalitetnog i/ili diskontinuiranog napajanja. Naročito je opasno „uklapanje“ novih industrijskih potrošača u već postojeći elektroenergstki sistem nekog naselja. Ukoliko se radi o tzv. nelinearnim potrošačima električne energije (jake rotacione električne mašine npr. u drvnoj industriji, uređaji za zavarivanje, elektrolučne peći itd.), onda je okolina neminovno izložena različitim vrstama flikera, provjesa napona i drugim nečistoćama, koje navedeni potrošači prouzrokuju u mreži. Takve nečistoće se kao talas šire mrežom i ugrožavaju opremu u domaćinstvima. Usljed toga dolazi do otkaza najosjetljivijih električnih uređaja u domaćinstvima, a ostali uređaji rade izvan projektovanih vrijednosti, čime se zasigurno smanjuje njihov životni vijek.

Možda će se neka domaćinstva ovdje prepoznati.

Ipak, najopasnije kvarove i otkaze u elektroenergetskoj mreži mogu prouzrokovati atmosferska pražnjenja (udari munje) i/ili manipulacije uklopa/isklopa u mreži. Tada nastaju vrlo brzi tzv. udarni naponski talasi, koji za cca 1,2 mikrosekunde mogu dostići vrlo visoke iznose (u literaturi i do 10 kV), a veliki iznos energije se kao talas prenese vazdušnim elektroenergetskim ili  telefonskim vodovima ka potrošačima i to u vrlo kratkom vremenu (cca 50 mikrosekundi).

Kako poboljšati kvalitetu električne energije? Kako pokušati izbjeći kvarove koji nastaju kao posljedice izloženosti smetnjama  iz mreže?

Poboljšanju kvalitete električne energije mogu doprinijeti svi, koji učestvuju u njenom narušavanju tj. elektrodistributivne kompanije i potrošači. Ovaj tekst je namijenjen potrošačima i sve, što će biti navedeno u nastavku, će se odnositi na njih.  Izbor vrste zaštite zavisi od vrste objekta (domaćinstvo ili industrijski objekt), postojeće infrastrukture, količine i cijene štićenih uređaja i mnoštva drugih faktora. Shodno tome, potrošači se mogu opredijeliti za neki od sljedećih vidova zaštite: UPS-ovi, Off-Line monitoring i On-Line monitoring. UPS-ovi (uređaji za besprekidno napajanje) se primjenjuju kod domaćinstava i industrijskih potrošača sa manjim potrebama tj. potrošača sa manjom instalisanom snagom, koju je potrebno štititi od smetnji iz mreže. Uglavnom se dijele na sljedeće vrste: Off-Line, Line-Interactive i On-Line Danas se najčešće koriste Line-Interactive UPS-ovi, koji imaju zaštitu od različitih vrsta smetnji iz elektroenergetske i/ili telefonske mreže (podnapon, prenapon, udarni napon, frekventna izobličenja itd.). Kod industrijskih potrošača je dugo bio zastupljen princip tzv. planskog ili periodičnog remonta, a danas se sve više uvode nove metode Off-Line i On-Line monitoringa.

Osnovni problem pri izboru vrste zaštite je pouzdanost i ekonomska isplativost nekog rješenja. Zato se svako od nas, kad doživi da mu otkaže neki elektro uređaj (zbog uklopa/isklopa u mreži, preniskog napona zbog prevelike udaljenosti od trafostanice, previsokog napona prouzrokovanog različitim nesimetrijama u mreži, izobličenog tj. „prljavog“ napona zbog jakih nelinearnih potrošača itd.) treba upitati šta da radi? Koga da prozove? Kome da se žali? Šta da ubuduće radi? Ako ima garanciju u nekom shopu na stradali TV ili audio opremu, računar itd., pokušaće da to „provuče“ kao otkaz u garantnom roku, a sam je svjestan da to nije tako, nego da je otkaz nastupio npr. kad je naglo „nestalo struje“ ili je naglo „došla“ ili „je grmilo“ itd. Ako biste željeli da se žalite elektrodistributivnoj ili telefonskoj kompaniji, osnovni problem je što nemate nikakav mjereni dokaz da je uzrok otkaza neka od smetnji iz mreže (elektroenergetske ili telefonske). Time se dovodite u inferioran položaj tj. da nekoga molite za nešto što je vaše osnovno pravo: da dobijete električnu energiju (ili imate bezbjednu telefonsku liniju) kvantitativno i kvalitativno u skladu sa uredno plaćenim računima za svaki mjesec!

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•