Ako ste žena, koja živi sama, osuđeni ste na beskonačne rasprave sa 'muškim autoritetom' u vidu kućepazitelja, domara i/ili predsjednika kućnog savjeta (ako takva funkcija, uopće, još uvijek, i postoji)... Uzimam za primjer banalnost situacije u kojoj se našlo nekoliko žena u jednoj zgradi...

Sve je počelo prije neke četiri godine: tri žene, različite dobi, različitog društvenog statusa, žive u istoj zgradi, pa još i u istoj vertikali. Jedna od njih se obrati 'muškom autoritetu' i kaže da joj je zid u kupatilu mokar, da negdje nešto curi, da treba nešto uraditi i upita - naivno - šta će zgrada poduzeti. Nakon, inicijalno, uljudnog odgovora da to treba pogledati, slijedi odugovlačenje i razvlačenje pitanja "odakle će se lupati i šta će se razvaliti"...

Prođe cijela godina, ne razvali se ništa, kupatilo i dalje mokro, zid, onako, simpatično crn, a ova žena ponovno pokrene pitanje šta bi se moglo uraditi. Razmijenivši prevelik broj rečenica s 'muškim autoritetom', ubjeđujući se da li curi od nje (stav 'muškog autoriteta') ili curi od nekoga ili nečega drugog (njen stav), postade joj jasno da jedini način da zaustavi tok vode kroz njene zidove, jeste da ona pozove majstora (svog majstora, već provjerenu osobu sa dugogodišnjim iskustvom) i zamoli ga da razvali zid i nađe uzrok curenja. Tako i uradi!

Cijev suha, zid mokar... Šta bi to moglo značiti? Hmmm, veliko pitanje i veliki problem. 'Muški autoritet' se tome nije nadao. "Shit", pomisli on u sebi: "Neću valjda morati da priznam da sam pogriješio!" No, i pored tako jasno vidljivog dokaza da ne curi od žene, nego od nekog drugog, 'muški autoritet' ne odustaje, vadeći se na sve moguće načine, objašnjavajući taj "vodni tok" višom silom, ne prihvatajući (ni pod razno) da je možda nešto ranije nepravilno urađeno pri nekim radovima u zgradi, pa čak i prihvatajući potonju mogućnost, odbija mogućnost ispravke.

I? Šta bi?

Ništa! Ova žena zatvori rupu, plati majstora iz svog džepa, malo poslije renovira kupatilo i zamoli majstore da, što je to više moguće, izoliraju taj tok, kojem niko objašnjenja nema (tj. za koji niko ne želi da preuzme odgovornost, jer bi to značilo kapitulaciju pred ženskom logikom)!

Godinu i nešto kasnije, dođe druga žena, koja živi ispod prve žene, i požali se prvoj da joj od nje curi. Prva se nasmija i reče: "Slobodno se obrati našem 'muškom autoritetu', neka popravi ono što ignoriše, pa neće nikome više curiti." Ružan odgovor, što jest - jest, ali nakon svega što prva žena prođe sa zgradskim ocima, dobro je i ovo! Ode, jadna, druga žena, požali se, a ovi joj kažu da nije do njih. Da je to nešto što nekad neko nije uradio kako treba, pa sad to ne može ni da se uradi, jer nema para, potrošilo se...

Još godinu kasnije, treća žena, deset spratova niže, vidi da nešto i kod nje curi. Požali se ljudima iznad sebe, oni kažu nije do njih. Požali se 'muškom autoritetu', a on će, u već prepoznatljivom stilu: "To je nešto kod Vas, tu ćemo to razlupati i vidjeti u čemu je problem". No, treća žena bijaše pametnija od prve i upornija od druge, pa reče: "E, vala, nećete!" Tako oni razvališe nekoliko stanova da nađu gdje je problem i, navodno, riješiše nešto, ali svališe grešku na 'više' spratove. Kažu da je neko cigle bacao dok je stanove renovirao.

Ne prođe malo, kad eto ti opet druge žene kod one prve žene da joj kaže da to curi, čudo jedno! Siđe prva žena da pogleda i ima šta i vidjeti; kod druge je kupatilo svo već crno, samo što gljive nisu počele rasti iz zidova. Brže-bolje pozove svog majstora, razvaljuj i traži grešku, pomozi ženi, kad već 'muški autoriteti' i dalje pametuju. Majstor se zadao u posao, nakon par sati kaže: "Nije ovo od tebe, ovo je isto ono što je bilo i ranije". Ode, tako, druga žena kod 'muškog autoriteta', objasni situaciju i ovaj se pojavi. Dovede i upravitelja! Pogledaše stručnjaci i rekoše presudu: "Ovo curi prve žene, nije dobro manžetna stavljena na odvod umivaonika". Pokunji seprva žena, ali samo na momenat, jer logika je čudna stvar - ne uči se u školi, a ko je nema nikada je steći ne može!

No, uvidjevši da se s ovima ne može razgovarati, prva žena ponovno pozove svog majstora, prenese mu poruke i ostavi ga da promijeni manžetnu, kad je već ta manžetna toliki problem. Da stvar bude gora, druga žena već poče sa renoviranjem svog kupatila, misleći da je problem sada riješen... Ali, avaj! Ne prođe par dana, ponovo se fleka na zidu ukaza u svom punom sjaju, drugoj ženi zastade dah, pope se kod prve: "Ništa nije riješeno!"

Zabrinuše se obje, uključiše žensku logiku, zajedničkim snagama da probaju dokučiti kako je sad to moguće i na kraju se usaglasiše oko toga da curenje s umivaonika svakako ne može biti toliko da poplavi kupatilo u toj mjeri, a to znači da je a) pogrešna procjena uzroka problema, b) bahatost smeta racionalnom razmišljanju, c) uzrok od prije tri godine je i dalje prisutan, d) žena sama nikada nije dovoljno cijenjena, a posebno ne pred 'muškim autoritetom'.

Prvoj ženi puče film, pozva (još jednom) svog majstora i reče mu: "Razvaljuj sve što treba i koliko treba, nađi kvar, ne pitam šta košta!" Tako i bi! Razvališe pola zida, sve uz cijev, od poda do plafona. Nađoše li nešto? Naravno da DA! Curi iznad... Javi prva žena 'muškom autoritetu', javi i upravitelju... Po muškoj liniji obavještavanja, odmah se pojavi komšija iznad, kaže: "Je l' to vi opet nešto o meni, a?" Uvjeri se u slijedećih pet minuta da nije "nešto o meni", nego je sve o tebi!

Prolaze dani, greška je utvrđena, a da li se nešto desilo?! Dugačka je ova priča, vjerovatno i prilično dosadna, ali, i pored sve svoje dužine, ona još nije završena. Riješen je samo problem kod treće žene, a ona je i pomenuta ovdje da bi se pokazala sličnost reakcije i uvriježeni model ophođenja, koji prati dobro utabanu stazu, prepunu putokaza koji glase: "Kriva je žena! Kod žene se razvaljuje kupatilo! Ako ne znaš gdje da udariš, samo udri po ženi! Ako dokaže da si u krivu, a ti se ušuti i ignoriši! Ako zove na telefon, ženi se ne javljaj! Ako traži odštetu, kaži da nema para!..."

Druga žena nastavlja sa renoviranjem svog kupatila (šta će, platila je, mora ga završiti), s nadom da će ovo biti riješeno, pa da će se zid ispod pločica, koje sada stavlja, sam osušiti i da ona više o tome neće ništa znati. Komšija iznad kaže da nije ni do njega, nego do glavne vertikale, valjda u nadi da neće on morati da plati sve te silne troškove koje su 'muški autoriteti' uzrokovali svojom bahatošću i nemogućnošću priznavanja greške u logičkom razmišljanju (u stvari, nakon što je neko bio kod komšije iznad, nešto lupkao i razvaljivao, curkanje je prestalo - pitanje je samo do kada i kako je prestalo kad nije bio njegov kvar?!?!?!?!!).

Prva žena čeka... Godoa, valjda! Kupatilo razvaljeno, kao što je i bilo, upravitelj kaže da će poslati majstore da utvrde kvar, 'muški autoritet' se nikad više ne pojavi. Šta to treba da znači? Kako da se shvati situacija u kojoj je uvijek sve po leđima onih koji se, u ovakvim situacijama, ne mogu boriti na jednakim osnovama? Kako da se postavi žena i kako da reaguje, kada 'muški autoritet' uopće neće ni da sasluša šta je to što ona ima da kaže, nego samo (blago) odmahne rukom i zaključi da 'nije do njega'? Da li je rješenje da žena - to nježno biće - pokaže krajnji primitivizam, da pokaže da i ona zna (itekako dobro zna) sjetiti se majke, bliže i dalje rodbine, djece i ostalih životnih svetinja? Da li bi je onda, možda, više slušali? Možda bi obratili pažnju na ono što govori, jer bi to sad zvučalo mnogo 'goropadnije', svakako glasnije, da ne govorim o tome da bi bilo razumljivije, bez korištenja riječi i floskula tipa: 'molim vas...', 'da li bi mogli...', 'da li će Vam smetati da...', 'budite ljubazni pa...', 'mislim da je u pitanju...', itd.

Baš je divno što imamo instituciju predsjednika kućnog savjeta... Svi neostvareni muškarci su dobrodošli da se na istoj okušaju, možda uspiju i tu da podbace!

Epilog: Upravo dok sam čitala ovaj predugački post, nazvaše od upravitelja i rekoše da je sve sanirano... Nit' znam odakle, nit' kako, nit' kod koga je finalno bio kvar... Valjda će se o tome šutjeti... Al' dobro je, nek' dođe majstor i zakrpi kupatilo, a kad ponovno počne curiti, onda ću ponovno pisati.