• Forum
  • Tuzla-x
  • Zašto Tuzla?
  • Kamosutra
  • Fotopisi
  • Blog-TX
Zaboravili ste lozinku? Zaboravili ste Korisničko Ime? Registracija
Baner
Baner
Baner
Baner
Početak Blog-TX Pregledaj blog

Dobrodošli

  • tuzla-x.com
  • Početna
  • Tuzla-x
  • Zašto Tuzla?
  • Kamosutra
  • Fotopisi
  • Tehnobaza
  • Učilica
  • Humanost
  • Blog-TX
  • Život
  • Forum
  • partneri
  • Ekologija.ba
  • Ingel.ba
  • linkovi
  • Općina Tuzla
  • Mup Tk
  • Panonsko jezero
  • Historija Tuzle
  • Tuzla-Info
  • Tip
  • Tuzlarije
  • Tuzla-live
  • Port
Tuzla-x.com Blog
Add New Post Dodaj novi post
Hoćemo li (ikada) navijati kao jedan?
Nakon sinoćnje utakmice BiH - Estonija, sjetih se svog bloga, pisanog prije više od godinu dana, objavljenom na jednom drugovrsnom portalu. Napisan je prije utakmice Hrvatska-Turska, na prošlogodišnjem Euru... Prenosim neke dijelove, a zatim ću (vjerovatno) nešto i dodati... 

***

Već odavno je viđeno da sport spaja i budi duh pripadnosti jednoj državi. Žalosno je priznati, ali Bosni i Hercegovini mnogo od toga nedostaje.

Prije nekoliko večeri sam, sa nekoliko starih prijatelja, gledala nogometnu utakmicu između Hrvatske i Poljske. Svi smo navijali za Hrvatsku i uopće nismo bili iznenađeni njihovom pobjedom. No, nekoliko stolova od nas (gledali smo u kafiću), sjedjela je grupa ljudi koje poznajemo iz "grada". Svi su bili odjeveni u boje Hrvatske; crveni i bijeli kvadratići na majicama i kačketima. Meni se činilo malo (više) pretjerano!

Nisam baš sportski tip, ali volim pratiti velike “događaje”, posebno one vezane za košarku i nogomet. Europski i svjetski šampionati su upravo po mom ukusu, a tokom godina sam i naučila kako gledati utakmicu. Vidite, većina tih mojih prijatelja su duboko u sportu; ili su bivši igrači ili su sudije i treneri. Svi znaju sve o sportu, a ja – kao ja, koja želi sve znati – sam tokom godina naučila toliko da mogu sjedijeti s njima, gledati i navijati, a da ne ispadnem “glupo žensko”. 

Dakle... nas nekoliko je sjedjelo... Gledali smo, navijali, brbljali i planirali da ponovimo ovo iskustvo u naredni petak. Kakva će to, tek, biti utakmica: Hrvatska - Turska. Povelo se pitanje o tome ko će za koga navijati. 

Da vidimo neka "razmatranja" koja mogu dovesti do kakvog-takvog odgovora:
a) Hrvati sun am susjedi i oko 20% države osjeća da pripada njima. Svi mi volimo Jadransko more i na njegovim obalama ostavljamo tone novca, čime (svakako) doprinosimo finansiranju sporta u Hrvatskoj, jer se isti (djelimično) finansira i kroz plaćanje poreza ugostitenja i hotelijera kojima mi ostavimo naše novce.
b) Srbija je naš susjed sa istočne strane, a skoro pola države u stvari misli (i osjeća) da su dio te države. Ne ostavljamo im puno para tokom godišnjih odmora, ali zato možemo reći da dobar dio države prilično doprinosi srbijanskoj privredi na razne načine, mada nisam potpuno sigurna da li se to može nazvati “doprinosom sportu”, kao što to uradih sa Hrvatskom.
c) Turska nam nije susjedna država, no oko 30% države osjeća da su Turci naša braća. Njihovoj privredi doprinosimo, također, na razne načine, ali – ipak – nije to (ni izbliza) dovoljno da bi se moglo pomenuti u ovom kontekstu.

S druge strane, ova naša, mala država, naša Bosna i Hercegovina skoro da nema ni jedan sportski uspjeh iza sebe, a posebno ne u košarci i nogometu. Imamo timove i oko vođstva bi se moglo nešto i napraviti, međutim... Kad govorimo o navijačima, onda smo u pravom problemu!

Dodik kaže da navija za Bosne i Hercegovine samo onda kada igra protiv Turske. Da ne analiziram "etnos po etnos", dovoljno je reći da 70% države ne navija za Bosnu i Hercegovinu kada igra protiv Hrvatske ili Srbije. Zar to nije žalosno!?

Bolno je nemati “svoju" reprezentaciju za koju navija cijela država. Zlo mi je kad gledam Hrvate, Srbijance, Turke i bilo koje druge kako navijaju za svoje timove. Želim da budem dio mase, da smo svi obučeni u žuto i plavo i da imamo žute trokutiće na svojim obrazima. Hoću da navijam za Bosnu i Hercegovinu!

No, da... da se vratim na pitanje za koga navijati u petak: Hrvatsku ili Tursku. Ne znam... Bojim se onoga što se može desiti u podijeljenom gradu Mostaru? Hoće li biti puno razbijenih izloga?

***

E, sad... Ta utakmica, iz juna 2008. god. je donijela poraz Hrvatskoj, a naše ulice su se, za čas, ispunile automobilima okićenim turskim zastavama.

Gotovo 17 mjeseci kasnije, JA NAPOKON NAVIJAM za svoju državu, za Bosnu i Hercegovinu, a ona NAPOKON ide negdje i stvara istoriju učešća na velikim natjecanjima. 

Skoro da sam sretna... U stvari, bila bih sretna da je euforija pobjede (nogometne pobjede) bila jednaka u svim gradovima Bosne i Hercegovine. 

Koliko će vremena proći prije nego sreća i oduševljenje zbog pobjede NACIONALNOG (ne etničkog) tima ne budu pokvarene nacionalizmom, mržnjom i prepucavanjem. 

24 minute šutnje naših navijača, na sinoćnjoj utakmici, u spomen na navijača Sarajeva, mladog Vedrana, koji je izgubio život u zbrci između etnosa, huliganstva i sporta. 

Do kad više!? Do kad?!

Napisao/la: Dusica ,Dana: Nedjelja, 11 Oktobar 2009 Comment Komentara(5) Hits Pregleda(639)
Komentara(5)
Comments vic, vezan za pomenutu utakmicu...

(ako ne znate sta se desilo na utakmici, vic uopce nece biti smijesan)

nakon gola, zove slaven svoju dragu majku i kaze joj (euforicno, of skroz): mama, mama, dali smo gol, dali smo goooooooool...

buka na tribinama, losa linija, stara majka ne cu, pa upita: sta kazes, sine, ne cujen

ma, nije bitno, mama...

Nevinašce

Napisao/la: Dusica ,Dana: Nedjelja, 11 Oktobar 2009
Comments hoćemo, hoćemo

Doći će vrijeme, draga moja curo, doći će vrijeme kada ćemo svi navijati kao jedan, i to za ovu našu reprezentaciju, ali i za  reprezentacije BiH u ostalim sportovima. Treba vremena da svi mi shvatimo da je ova naša BiH, naša država, kakva je-takva je, ali naša je.

To ćemo moći, kada se sklone ovi koji zakuhavaju među ljudima, među etničkim skupinama, a ni jednoj etničkoj skupini, nije dobro, još od Detona. Dozvolili smo lopovima da nas vodaju ko Sanske koze, kako hoće i gdje hoće. A njima plaho lijepo dok se mi glođemo, i ni u guzicu im nije, imamo li  sutra ručak, a garant, mnogi nemaju čestito pojesti, ono što bi se reklo, da ih nešto prihvati.

Narod pobudalio, izgubio ono dobro što je u svakom Bosancu i Hercegovcu uvijek bilo prisutno. Više se nezna razlikovati dobro od zla, prijatelj od neprijatelja, čovjek od nečovjeka, čovjek od vuka, što je najbolnije.  

Zato se dešava, ovo što se dešava, a ovo što se dešava, nije nikako dobro i što je najgore, nedonosi nikome dobro, bar kad su pravi ljudi u pitanju. 

Mi nismo glup narod, ali smo dozvolili glupima da nas prave glupljima od sebe i sve dok je tako, dešavati će se Denis, Fehim, Vedran...a za svakim od njih, boli i srce i duša.

24 minute šutnje na utakmici sa Estonijom, znači da znamo biti jedno, pa neka je to zasada makar i u šutnji od 24 minute, ali pokazali smo da možemo biti jedno, pogotovo kada je bol u pitanju, jer svaka bol, boli.

 

Napisao/la: Lida ,Dana: Ponedjeljak, 12 Oktobar 2009
Comments za Lidu....
Lido, hvala ti na komentaru! pusa!
Napisao/la: Dusica ,Dana: Ponedjeljak, 12 Oktobar 2009
Comments nema na čemu

stvarno nema na čemu, samo sam napisala ono što mislim, osjećam, doživljavam 

pusa i tebi

Napisao/la: Lida ,Dana: Utorak, 13 Oktobar 2009
Comments hoćemo i večeras

praviti ćemo večeras zajdničku feštu, kada naši pobjede 

BOSNA I HERCEGOVINA IMA SRCE, A TO SU NJENI LJUDI 

Napisao/la: Lida ,Dana: Srijeda, 14 Oktobar 2009
 
Add Comment Dodavanje komentara zahtijeva logovanje
© 2010 Tuzla-X.com. Tuzlanski portal sa pogledom u svijet.
  • Uslovi i pravila korištenja
  • O nama
  • Kontakt