Uglavnom dobijete informacije kako je tamo prelijepo, voda huči, sve je kao u bajci.

Wikipedija kaže nešto sitno, razni drugi internet portali slicno to kopiraju, i uglavnom je to kratki tekst koji predstavlja taj bajkoviti predio naše zemlje.

Kako je tamo stvarno? Morate se lično uvjeriti!

Krenuli ste na put. Prije svega, treba putokaze ugledati. I nema ih baš mnogo za Kravice. Najbolje je osloniti se na onu staru izreku: Ko pita, taj ne skita.

Uglavnom, idete glavnom magistralom od Mostara prema Metkoviću, odnosno na semaforu za skretanje ka mjestu Čapljina, idete desno, prelazite preko Tuđmanovog mosta i pravcem koji je dug možda kilometar i nešto malo jače, dolazite na neki skverčić gdje idete desno opet, pa pravcem do naredne raskrsnice gdje skrećete lijevo, prema Ljubuškom. Onda idete i dete dok ne naiđete na tablu koja kaže skreni lijevo za Kravice i tu skrenete.

Mi smo malo pogriješili, jer je bilo sve tako nejasno i pogrešna tačka na GPS uređaju itd, pa smo skrenuli malo ranije gdje stoji tabla za kupalište Božijak. Odmah nakon skretanja nailazimo na automobil iz suprotnog smjera. Zaustavimo ih da pitamo da li smo na dobrom putu. Vele oni nama „Do you speak english", rekoh „Yes, yes",...i kažu oni nama da je put „very very bad, find any other". Kontam u sebi, englezi ba neki, šta oni znaju šta je bad road. Njima bad, nama super. Idemo dalje! I tako mi krenemo dalje cestom, koja je nešto malo uža od magistralne, uopšte nije loša. Tako ide nekih ajde recimo 7 - 10 km maksimalno...i dolazi skretanje desno na makadamski put. Konačno putokaz, prvi za Kravice. Eee reko to je onaj lošiji put hehehe. I krenemo dalje makadamom, koji se ubrzo završava, nakon par stotina metara, i počinje betonirani put koji vodi pomalo nizbrdo. E taj put već postaje "very, very bad road", ima dosta pukotina  i uzak je veoma. Nemoguće je dva auta da se mimoiđu.

Sada vjerovatno svi Vi koji ste bili na Kravicama, pitate se „gdje su oni išli?", polako, doći ćemo i do tog dijela...